Jeste li već postali naš član?
Prijava Registracija
Nazovite nas
01 777 67 63
Košarica
Košarica je prazna

Prezentacija ključnih komponenata kočionih sustava i njihovih funkcija

15.04.2014

Kočioni sustavi su sustavi koji služe za usporavanje ili potpuno zaustavljanje nekog vozila te su jedan od najvažnijih faktora sigurnosti u prometu.

Prezentacija ključnih komponenata kočionih sustava i njihovih funkcija
Često je upravo trak kočenja jedino što nas dijeli od prometne nezgode. Budući je na našim cestama sve više automobila, kočioni sustavi moraju raditi kao dobro podmazan stroj kako bi se spriječile nesreće. Kako im i ime kaže, radi se o sustavu, dakle sistemu koji se sastoji od više dijelova, a probat ćemo vas upoznati s najvažnijima. 
 
Kočnice zapravo funkcioniraju tako da trenjem stvaraju silu koja zaustavlja vozilo. One kinetičku silu gibanja pretvaraju u toplinsku energiju. Osim kočnica trenjem postoje i elektromagnetske kočnice, međutim one su češće kod teških vozila te u tramvajima. Kočnice trenjem, a to su one koje se koriste u većini vozila, sastoje se od pokretne glatke površine, a to su bubanj ili disk, ovisno od vozila do vozila te radi li se o stražnjim ili prednjim kočnicama, i od kočione obloge ili pločice koja je prislonjena na pokretni dio. 
 
S obzirom na prijenos sile s papučice kočnice na pokretni dio kočnice moguće je koristiti tri načina. Prvi je čvrsta veza, ali ona se danas uglavnom ne koristi kod automobila već na biciklima i motorkotačima. Drugi je hidraulični prijenos, i on se najviše koristi u današnjim automobilima i laganijim teretnim vozilima. Papučica potiskuje ulje koje kočionim cijevima dolazi do cilindara, a oni potiskuju kočione obloge ili pločice.  I treći je zračni prijenos koji iziskuje ugradnju veoma jednostavnog servo uređaja koji prilikom pritiska papučice kočnice otvara put stlačenom zraku koji potiskuje kočione obloge ili pločice. Ovako se dolazi do toga da je za zaustavljanje potrebna veoma mala sila.
 
 
Kočione cijevi veoma su važan dio kočionog sustava. Izrađuju se od metala ili od gume, s time da, ukoliko su izrađene od gume, u unutrašnjosti su obložene platnom ili žicom, kako bi izdržale visoki pritisak koji se unutra stvara. Pojasnimo, kod hidrauličnih kočnica, kakve se danas ugrađuju u većinu automobila, upravo je ulje koje prolazi kroz kočione cijevi jedan od glavnih faktora kočenja, odnosno ono stvara pritisak zbog kojeg uopće dolazi do kočenja. Kočione cijevi vežu spremnik ulja s kočionim sistemom te se u njima stvara tlak koji je glavni kod kočenja. Naime, kada pritisnemo papučicu kočnice stvara se sila koja djeluje na tekućinu, odnosno na ulje koje dalje prenosi ti silu koja onda djeluje na klip koji je smješten u glavnom kočionom cilindru.  Zapravo je zadaća klipa da pritisne tekućinu, a to je ulje, a ono preko cijevi prenosi taj tlak do pojedinog cilindra na svakom kotaču te ovo stvara kočni efekt.
 
I kočioni diskovi veoma su važan dio sistema kočenja. U većini automobila izrađeni su od lijevanog željeza dok su kod ekstra brzih automobila, kao što su primjerice ona u Formuli 1 izrađeni od keramike. Međutim, ovu tehnologiju neki proizvođači automobila su prihvatili i ugradili je u obične sportske automobile, popularne brzalice koje se mogu voziti po običnim cestama. Današnje kočione diskove možemo u globalu podijeliti na pune i ventilirajuće. Puni kočioni diskovi su tanji i danas se najviše ugrađuju u stražnji dio automobila, gdje je manja potrošnja i habanje. Ventilirajući diskovi su deblji, a proizvode se u nekoliko varijanti te se često mogu vidjeti kroz alu naplatke pa s obzirom na to postaju i estetski dodatak. Ventilirajući diskovi mogu biti rezani, bušeni, kombinirani, i tako redom. Veoma popularan kod njemačkih vozila je novi tako zvani 'power disc' koji ima multifunkcionalni žlijeb. Zanimljivo je da je ovakav disk prvo bio testiran na trkaćim automobilima, a onda je prebačen u serijsku proizvodnju  za sve vrste automobila koji se proizvode u Njamečkoj. Power diskovi, naime nude više sigurnosti jer bolje koče te su dugotrajniji. Treba istaknuti da postoji sistem kočenja pomoću diska i pomoću bubnja, te kombinacijom ova dva sistema,  međutim disk je mnogo pogodniji po obliku jer se mnogo brže hladi što je veoma važno u sistemu kočenja. S druge strane, sistem kočenja bubnjevima trebaju znatno manji pritisak od diskova, a iz toga razloga se u sistem kočenja pomoću diskova ugrađuje  i ojačivač, odnosno servo uređaj.
 
Za kraj, dakako ne smijemo zaboraviti ni kočione pločice ili kočione obloge. One se naslanjaju na kočione čeljusti i koriste se kod kočnica bubnjevima. Bitno je da ove pločice legnu točno u bubanj te izdrže velike razlike u temperaturi. Ne smiju strugati po bubnjevima već moraju pristajati točno u njih jer ih u suprotnom mogu izgrebati i smanjiti im sposobnost kočenja. Kočione pločice se lijepe ili tokare na kočione čeljusti sve dok se postignu točno željeni položaj i oblik s obzirom na bubanj. Kada se istroše treba zamijeniti sve pločice koje su na jednoj osovini, a s njima je najbolje zamijeniti i cijele čeljusti.  
 
 
Dakle, cijeli sistem kočenja zapravo je mehanizam koji, jednako kao i pravi sat, mora raditi ujednačeno i točno jer jedino tako možemo imati sigurno vozilo i kratak trak kočenja. A ovo se može postići jedino redovitim servisom i brigom o vozilu.