Jeste li već postali naš član?
Prijava Registracija
Nazovite nas
01 777 67 63
Košarica
Košarica je prazna

Kako novi modeli automobila postaju lakši?

14.02.2017

Zahtjevi tržišta, ali i okoliša stalno se mijenjaju. Tako potrošači žele brže, veće i ekonomičnije automobile, a oni mogu zadovoljiti ovim kriterijima ako im je masa manja. Također, okoliš je sve zagađeniji pa se sve više automobilskih kompanija okreće proizvodima koji manje zagađuju. U konačnici ovo opet znači lakše automobile koji zbog svoje mase manje troše, a samim time i zagađuju manje.

Kako novi modeli automobila postaju lakši?
Možda toga niste ni svjesni, posebice ako ste skloni automobilima proizvedenima u prošlom stoljeću ili početkom ovoga, no činjenica jest da je većina novih automobila na tržištu zadnjih godina znatno lakša, odnosno imaju znatno manju masu. Europska unija je još prije 2012. godine svim proizvođačima, između ostalog, predložila znatno manju masu automobila, a u godinama nakon ove spominje se i konkretno smanjenje mase od 20 posto.
 
Dakako, ovo ne bi bilo moguće bez primjene novih tehnologija. Stručnjaci danonoćno rade kako bi  većina dijelova koji se koriste u autoindustriji, prije svega onih ključnih, kao što su karoserija i gume, postali lakši, a sve kako bi se smanjila emisija ugljičnog dioksida i povećala ekonomičnost vozila.  Primjerice, od 2012. godine novi automobili smiju po kilometru emitirati 130 g ugljičnog dioksida, prije te godine prosjek je bio 160 g CO2 po kilometru, a deset godina prije toga prosjek je bio 185 g CO2 po kilometru. 
 
Jedan od glavnih materijala u proizvodnji auto dijelova postao je aluminij. Međutim, ne samo on. Iznenadili biste se što se sve koristi pri proizvodnji novijih automobila kako bi postali lakši. Spomenimo samo neke – magnezij, čelik, karbonska vlakna, kompresirano drvo pa čak i soja. Možda se ne čini kao velika pobjeda kada se težina vozila smanji za nekoliko grama, ali to ona jest. Za svakih deset grama manje težine automobila, to znači 10 do 15 grama manje emitiranog ugljičnog dioksida u atmosferu. A s rastućim brojem automobila gledano u globalnim razmjerima, to doista nešto znači. Dakle, definitivno je odzvonilo starim, masivnim automobilima koji troše hektolitre goriva i jednako tako ispuštaju velike količine CO2 u atmosferu!
 
Izazov je velik, ali je u isto vrijeme i zarada velika jer, kao što i sami znamo, automobilska industrija vjerojatno je jedna od najstabilnijih industrija na svijetu jer potražnja za automobilima zapravo nikada dugo ne stagnira ili pada. Ovome ne smijemo zaboraviti ni dodati činjenicu kako su danas veći automobili popularniji od onih manjih usprkos tome što većina stanovnika živi u gusto napučenim gradovima i parkirnih je mjesta sve manje. Naime, automobil je jedno od najdražih prijevoznih sredstava kada se radi o putovanjima pa nije ni čudo da ih ljudi vole veće kako bi u njih stalo što više stvari. 
 
 
Čelik je još uvijek najčešće korišten materijal u proizvodnji automobila, čak 60 posto prosječnog automobila izgrađeno je od čelika. Međutim, čelik se obrađuje na drugačije načine nego prije, kako bi postao lakši te u isto vrijeme ne bi izgubio svoju čvrstoću i stabilnost. Najčešće se obrađuje različitim tehnikama zagrijavanja i hlađenja. 
 
Sljedeći po popularnosti je aluminij. Sam po sebi je lagan, ali se radi i dalje na tome da postane još lakši pa je tako današnji aluminij u autoindustriji i do 40 posto lakši nego prije. Danas se od aluminija proizvode neki dijelovi karoserije koji su prije bili isključivo od čelika. 
 
I magnezij se uvelike testira u autoindustriji jer je veoma lagan, ali ima veliku manu – proizvodnja materijala iz  magnezija veoma je skupa. Međutim, proizvođači se nadaju da će doskočiti i ovom problemu pa bismo tako još lakša vozila, kako pokazuju najnovija istraživanja mogli viđati na našim cestama već oko 2020. godine!